portobelle nata https://blog.dnevnik.hr/odranska
srijeda, 15.08.2007.
jesi li ti taj
i kako da prepoznam
jesi li bolji od onog jučer i danas.
Na tvom licu svijetli muzika zaborava,
a na mome čežnja da baš ti budeš taj.
nedjelja, 12.08.2007.
negdje strah je dio mene,
al isto tamo,dijete se veseli,
na ljuljački između bola i tvojih prstiju.
Na toj prekretnici su osmijesi ko topot usnulih konja
iz zore iznjedrili u daljinu.
Baš tu i ja sad stojim,stojim da te taknem,
da te odvedem iz tvojih zaključnih dvora
što strah je,
i dio mene.
tko je zapravo on
jesu li njegova slova oči
ili su moje oči pune njegovih riječi,
pitam se jesmo li se ikada tako dobro poznavali
kao što je hrabar tvrditi oštricom svoje boli,
i perom kojim liječi,
kao vrač iz plavog mora
u slutnji tople,ljekovite riječi.
tko je zapravo on,
i dal je manje tamo,a više tu,
ono što nam treba reći.
petak, 10.08.2007.
..i ponekad nekim našim dragim ljudima od pera pišemo..
OTPOČETKA SU TVOJE RIJEČI BILE PRISNIJE SA MNOM,
VIŠE NEGO ŠTO ĆEŠ IKAD BITI TI.
četvrtak, 09.08.2007.
T A M O, T A M O
D A P U T U J E M.
T A M O, T A M O
DA T U G U J E M...
A.Dedić
VJERNA SEBI
U OKO MI JE PRSNULA KAP PIVE
-AL ODISTA.
NEKI DAN POŠKROPILA ME KAP SPERME
ZAR ZAISTA?
POŠPRICALA ME LJETNA KIŠA
-VJESNICA.
ZAR STVARNO MISLIŠ DA SAM SEBI VJERNICA?
SJEĆAJ ME SE
GDJE GOD BIO
-DOĆI ĆE.
KAD GOD PLAKAO
-PRESTAT ĆE.
GDJE SE OSVRNUO
-POGLEDAT ĆE.
PA GA MOLIM
-JAVI SE.
SAMO KAŽE
-SJEĆAJ ME SE...
evo sam malo prepravila jednu svoju stariju pjesmu.
Koraci valova jedra postaju,
kao čuvari vjetrova,
ruše se u dubinu pomodrijele svile.
Svjetionici stoje izgubljeni.
Zvijezde su grafiti srca na karti neba.
Lagane su niti što se vežu uz luke,
više ih ljudske ruke pokidaju,
nego voda.
Zagrljena tamo dva bijela broda,
dva su galeba na dlanu oblaka.
A naša tijela u hramu mjesečevih mijena,
bježe sa tople palube neba.
Stotinu je puta gori
MAHNI PTICO,
JAVI KOLIKO OČIJU IMA JUTROS NA LEĐIMA PLAVIH RIBA,
I GDJE JE TO SUNCE KOJEG DUGO VEĆ NEMA,
KAO NI PRIJATELJA.
SVE SU IGRE NA SREĆU VARALE,
I SVI TEBI VAŽNI LJUDI I ONI KOJI SU TE VOLJELI.
SVE JE TO NAČIN OD TVOGA NI MALO BOLJI,
STOTINU JE PUTA GORI.
MAHNI MI JEDNOM,ILI DVAPUT,
JAVI
DOBRE VIJESTI,
JAVI
DA NE ČEKAŠ KAO JA,
DA NISMO NIKAD BILI DVOJNICI.
I BIT ĆE MI LAKŠE,
JER MOJ NAČIN NIJE OD TVOG NI MALO BOLJI,
STOTINU JE PUTA GORI.
srijeda, 08.08.2007.
PONEKED NI JA NE ZNAM ŠTA OVO SVE ZNAČI.
PRIPISALA SAM TI STOTINE OSOBINA,
PA SE ONDA IGRAM U NJIMA,
KAO DIJETE U KULI OD PIJESKA.
PRILIJEPILA SAM TI MNOGA SVOJA IZMIŠLJENA LICA,
I ŽIVIO SI U SVIM GRADOVIMA KOJIH NIKAD NIJE BILO NA TVOJOJ ADRESI.
IPAK, MAĐIONIČARI SA SRUŠENIH ZIDINA
ZNAJU DA JE KRAJ PREDSTAVE,
I KAD SU PUBLICI JOŠ UVIJEK ZLATNE OČI OD ČEKANJA.
Zli podstanar
KOLIKO PUTA SMO MIJENJALI MJESTO,
A VREMENA UVIJEK PREVIŠE SLIČNA.
JA KAŽEM HOĆU SVE,
A I NAJMANJE MI JE UVIJEK PREVIŠE TUĐE.
TUĐI ORMAR I TUĐA POSTELJA,
TU NI ZIDOVI,KO NI TVOJA KOŽA,
NE MOGU UTIŠATI ZLOG PODSTANARA
KOJI ĆE TE GLEDATI U OČI,UKOČEN I HRABAR
DOK OPET NE POBJEGNEŠ
OD IMOVINE KOJU JE PRISVOJIO.
utorak, 07.08.2007.
Uzalud se ljutiš
...sad si zapisao,gotovo je.
I IAKO NISI REKAO,
SVE SI MISLIO,
SVE I DOKRAJA.
BILA JEDNA ILI DVE ZVIJEZDE KAO JEDNA ILI DVE NOĆI,
SVE SI MISLIO,
I SVUD SI KRENUO,
I VRATIO SE,
ALI KAD SI ZAPISAO,GOTOVO JE.
ZATO SE UZALUD LJUTIŠ,
JER VIŠE NA SEBE,
A MANJE NA MENE I NAŠE JEDNU,ILI DVIJE ZVIJEZDE.
I OVAKO I ONAKO..ZNAŠ KAKO TI KAŽEŠ,NEĆU REĆI JA,
JER SAM I JA ZAPISALA,
ZATO SE UZALUD LJUTIŠ.
rukopis te izdaje,
tvoje pismo što gledaš kriomice,
jer piše riječi koje ti ne trebaju sada baš nikako
I zato ćeš ga sakriti,
Al ovaj put,
ovaj put-od mene ne.
Ne pitam te,
al znam
koliko Ti misliš da mi fališ..
AL NE ZNAŠ,DA JE JOŠ VIŠE.
to je nevjerovatno u ljudskoj prirodi,
samo trebaš biti stoka,
i krdo će već naći put da te prati.
Nije mi baš pjesma,
i negdje zapinjem kopitom,
i zvonom oko vrata zvonim na sav glas,
i kako ono Tea nekako reče,
on se obliže..
i ona..
on..da otjera muhu.
ona..KRAVA.
ponedjeljak, 06.08.2007.
DAN JE POČEO DOBRO,KAKVA ĆE LI TEK BITI NOĆ............
Smeće nije bačeno,
torba leži na sred hodnika,
a to je u najmanju ruku nešto kao pljuska
vašim opsesivno urednim partnerima,
jer tko zna kakvo zlo i nevolju može izroditi
smeće koje nije bačeno isti dan.
Svijet je pun bakterija i sa njima se mora boriti
pravovremeno,ne samo povremeno.
A ni vješalicu ljudi nisu izmislili tek za ukras,
ni pegla,ni usisivač nisu tu slučajno.
Sve ima svoj dobar razlog,
a Domestos je vrhunski guru,
zaista rješava sve vaše probleme sa nečistoćom,
raznim strahovima od nametnika,frustracijama zbog kamenca itd.itd.-
potvrdilo je 98,99% posto žena jučer na reklami,
i najglasniji među njima(al samo meni)
jedan i pol muškarac-moj dragi.
Dan je počeo dobro,a tko zna kakva li će tek biti noć,
što miriše po Coccolinu iz piđame.(priznajem,tu pojedinost volim)
NE SRAMIM SE,DAKLE,SVE JE U REDU?
Najbolje bi bilo sakriti se u mišju rupu,
da te sram ne proguta.
Ne postojati ni izvana,ni iznutra,
lupit se maljem po glavi,
pa da nekako prestaneš misliti na one koji to ne žele.
Ne vrijedi naređivati mozgu,to ne ide,
treba ga vrijeđati,dugim i upornim crvenilom,
i tad će najučinkovitije zašutjeti.
Kad se probudiš ponovo se obezdaniti šamarem po sivim stanicama.
Duga šutnja je kao i duga šetnja ljekovita,
i onda ćeš jednom zaboraviti na svoju sramotu
koja te uvijek prati,jer si jednostavno čovjek takve vrste.
Zaista,ima takvih,nose kamenčić srama kao privjesak oko vrata,
i za sav onaj zbog kojeg i drugi okreću glavu,
proglasiti se šampionom izgubljenog ponosa.
Nositi njihov kao svoj,
samo zato što znaš govoriti naglas,
ono što je pametnije prešutjeti.
četvrtak, 02.08.2007.
MORA DA POSTOJE NEKI DRUGI ŽIVOTI
Mora da postoje neki drugi životi,
neke duge pruge,nepoznate.
Mora da postoje..da se sreću ruke,
da ruke rastu,da se sastaju.
Mora da usne govore neke druge riječi..
e da smo pametniji,pa ih možemo reći.
Pjesma mora poginuti po stotinu puta,
vatra mora ugasnuti za žar rijetkih svijeća,
i ptice što gaze oblake,a takvih ptica ima,
nisu jedine tvoje oko zaslijepile.
Pa nek otplove vaše zajedničke suze samo sa tvojih vjeđa,
jer ipak,mora da postoje neki drugi životi.
četvrtak, 28.06.2007.
ja ne mogu dalje od svog nereda
ja ne mogu dalje od svog nereda,
a volim život,jebeš mu sve,volim ga,
al ne mogu dalje od svoje cigarete,
jer ona me uvijek čeka.
I ne mogu dalje od svojih jajnika,
a oni ne daju odgovora,
niti ih mogu čekati,
kad odem tamo blizu svog nereda.
ja ne mogu dalje ni kad me vuče pjesma,
ma daj mi onu pjesmu što mađija
iz središta tvog sličnog kaosa.
I ne mogu se mjeriti sa pčelama,ni mravima,
čak ni sa majmunima dok nam plešu ritmom vremena
što odlazi,što pulsira
ko krv na mojim slijepim mjestma,
baš onim gdje sam najradije.
ja ne mogu dalje ni kad me vuče pjesma
ma daj mi onu što mađija
iz središta tvog sličnog kaosa.
ja ne mogu dalje od svog nereda
a volim život,jebeš mu sve,volim ga
al ne mogu dalje od svoje cigarete
jer me ona uvijek čeka.
srijeda, 27.06.2007.
MOJA NASMIJEŠENA VOĆKA
NAJTOPLIJE NOĆI SU LUČ BESKRAJA,
MED SE TU OTOPIO
NA BEDRIMA CRNE ŽENE
DINE SU ZLATA.
NISKE VATRE ZAMODRIŠE
NJENU KOŽU,
PUT DO NAPETIH MJEHURA UTROBE.
KEČKE NA TRBUHU,
MIRIS JE SMOLE NA TRAVAMA.
VOLIM JE JER TAKO POSTOJIMO
KAO LOTOSOVI CVJETOVI ŠTO CJELIVAJU VODU.
ZRELA TREŠNJA JOJ JE USNA,
IZGRIZLA JE SOL MOJIH MORA.
SRCE JE PRIKVAČENO O TREPAVICE
MOJE NASMIJEŠENE VOĆKE-NJE.
utorak, 26.06.2007.
Reci mojoj bivšoj
Reci mojoj bivšoj,
da me ti voliš.
I reci joj da si ljepša i bolja od nje,
i da i ja volim tebe.
I nek joj bude žao.
Gledaj dugo u nju svojim velikim očima
dok joj ne postane krivo.
I gledaj je,gledaj,
dok se ne počne sramiti,
i gledaj toliko dugo dok je tvoja radost ne zapeče.
Ali joj ne reci,
ono što ni sama ne znaš.
I ne daj nikad,
stavi prst na usne,
priječi mi i brani svojim toplim tijelom,
da ti to kažem.
| < | kolovoz, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Pjesme